Lični razvoj i traume

Svijet je pun iznenađenja koja ne možemo predvidjeti, kao i tragedije koje kao da dolaze niotkuda. Instiktivno se sakrivamo od oluja, ali kao što piše Martina Cartwright, postoje dvije vrste ljudskih bića: oni koji otvaraju vrata novom iskustvu i oni koji se žele držati čvrsto zatvorenima od opasnosti.

Svjesno i podsvjesno proživljavamo mnogo toga tijekom odrastanja. Ta pozitivna i negativna iskustva doprinose našem ličnom razvoju. Kroz našu prošlost pohranjujemo trenutke koje prizivamo kada stvaramo dobra ili loša sjećanja – ti trenuci su ono što danas postajemo. Postoji razumijevanje da s obzirom na našu prošlost, trauma se ne može uvijek izliječiti dan po dan. Potrebno je više od toga da sami sebi kažemo da će sve biti u redu, jer to nije sasvim tačno. Razumijevanje ovih bolova i učenje iz njih može pomoći u smanjenju emocionalnog udara na nas, što ukazuje na lični razvoj za nas kao pojedince. Na ljude mogu emotivno utjecati traumatični događaji ili okolnosti poput rata ili prirodnih katastrofa. Anksioznost, depresija i gubitak apetita neki su od problema s kojima se osobe sa posttraumatskim stresnim poremećajem moraju suočiti. Svijest i naša sposobnost suočavanja s traumom postaje sve teža zbog niza čimbenika poput fizičke iscrpljenosti ili smanjene motivacije. Stvari kroz koje prolazimo mogu izazvati mnoge emocije poput ljutnje, straha i tuge.

Ako niste tada mogli biti uz sebe, budite sada.

Jučerašnja bol je snaga današnjice. – Paulo Coelho